Memorija | | Interna | | | Maximalno slobodno : 20 MB | | | | | | | |
| | | [ (0) Trekbekovi ] | [Permalink]
[ Generalna
]
03 Decembar, 2008 21:18
Najprodavaniji modeli mobilnih telefona u Srbiji u 2008. godini
Prema zvaničnim podacima jednog od najvećih trgovinskih lanaca mobilnih telefona „Tehnomobile" ubedljivo najprodavaniji mobilni telefon u Srbiji ju 2008. godini je „nokija 6300 blek silver". Uspeh ovog modela kako na srpskom tržištu tako i na evropskom tržištu prevazišaoje sva očekivanja proizvođača. Ovakav uspeh nokie 6300 se najviše vezuje za lep dizajn, visoku funkcionalnost i veoma povoljnu cenu. Na drugom i trećem mestu u kategoriji mobilnih telefona sa cenom između 120 evra i 300 evra nalaze se modeli „nokija 6085", odnosno „LG KG 320". Četvrto mesto zauzima model južnokorejskog proizvođača Samsung „SGH E390", a na petom mestu je „nokija 3110". U kategoriji telefona sa cenom preko 300 evra najprodavaniji model u 2008.godini je trenutni multimedijalni hit „nokija N95", a na drugom mestu je „nokija N73 ME". Treći po prodaji u ovoj kategoriji je model „LG KE 800", a na četvrtom i petom mestu su „nokija 7390", odnosno „samsung SGH D900".
[ Generalna
]
02 Decembar, 2008 15:22
Marke mobilnih telefona
Danas postoji veliki broj raznovrsnih marki i modela mobilnih telefona.Taj broj se postepeno povećavao od devedesetih kada je počela era mobilnih telefona do dan danas. Sigurno najpoznatije marke su NOKIA, SAMSUNG, SIEMENS, SONY ERICSSON, LG i MOTOROLA ali tu postoje danas manje popularne marke kao što su ALCATEL,PANASONIC,SAGEM,SHARP,PHILIPS itd. 
Ipak danas su modeli marke NOKIA su najpopularniji i najtraženiji. Tu prednost joj omogučava visok kvalitet,odlična funkcionalnost, bolji dizajn i lakša upotreba u odnose na druge marke. Jedini ozbiljni konkurenti Nokinim modelima su mobilni telefoni mare Sony Ericsson i Samsung dok ostali dosta kaskaju. Nokia će još dugo zadržati lidersku poziciju kao proizvođač mobilnih telefona. Ovakvu konstantaciju podržava i stanje na tržištu, gde vidimo da su modeli Nokie najtraženiji i najprodavaniji....I za mene lično Nokia ima najbolje modele mobilnih telefona...
[ Generalna
]
19 Novembar, 2008 23:23
Istorija mobilnih telefona
U pionirskoj fazi mobilne telefonije (1921 - 1945), dominirale su vojna i policijska primena. Najveća teškoća bila je izgradnja radio-predajnika koji može da funkcioniše pod ograničenjima karakterističnim za automobil u pokretu. U to vreme je mobilni telefon bio znatno većih dimenzija i trošio je mnogo energije, pa se jedino mogao smestiti u automobil, dok je džepni mobilni telefon (danas se, praktično, samo takvi i koriste) bio nezamisliv. Glavni tehnološki proboj u ovoj oblasti je uvođenje frekvencijske modulacije (FM) 1935. godine. Prvi funkcionalni mobilni sistem instaliran je za potrebe policije 1928. u Detroitu. Mada je bio jednosmeran, tj. prenos govora je bio moguć samo od centrale ka telefonu (Calling all cars, poznata je fraza iz policijskih filmova iz tog perioda), znatno je podigao efikasnost lokalne policije i ubrzo je počeo da se koristi i u ostalim velikim gradovima po Americi. Edvin Armstrong je 1935. pronašao FM i izazvao pravu revoluciju u radio-industriji, naročito u radio-difuznim sistemima. Posle toga, FM je ubrzo uveden i u mobilne komunikacije. Mobilni radio-sistemi na bazi FM-a su do 1940. potpuno potisnuli prethodnu generaciju s amplitudskom modulacijom (AM). Drugi svetski rat imao je presudan uticaj na razvoj industrijskih potencijala za masovnu proizvodnju FM radio-uređaja. Veličina, cena i pouzdanost uređaja osetno su popravljeni i od 1946. otvorili su vrata komercijalnoj fazi mobilne telefonije. Među osnovnim karakteristikama svakog telekomunikacionog kanala koji koristi radio-prenos su “centralna frekvencija” i “širina kanala” (širina frekvencijskog opsega). Kada na skali svog radio-prijemnika birate željenu stanicu, vi zapravo birate određenu centralnu frekvenciju. Širina kanala je, uprošćeno govoreći, razmak između frekvencija na kojima rade pojedine stanice. Šezdesetih godina širina kanala FM sistema ograničena je na jednom od popularnih frekvencijskih opsega (UHF - Ultra High Frequency) na 25 MHz, i na taj način se došlo do ideje o celularnoj (ćelijskoj) radio-mreži sa dovoljnim brojem kanala u zadatom opsegu. Drugo značajno tehničko dostignuće ovog perioda jeste pronalazak automatskih trunking radio-sistema, u kojima mobilnom radio-primopredajniku nije trajno dodeljen određeni frekvencijski kanal, već se u momentu poziva automatski bira trenutno slobodan kanal iz skupa dozvoljenih. Dalji razvoj mobilne telefonije obeležile su dve revolucionarne ideje: celularna struktura mobilne telefonske mreže i uvođenje digitalnog prenosa.Celularna, tj. ćelijska struktura mobilnih mreža, podrazumeva deljenje teritorije koju mreža pokriva na izvestan broj manjih delova, tzv. ćelija (eng. cell). Termin “ćelija” nastao je asocijacijom na pčelinje saće čije šestougaone ćelije imaju oblik kakav bi u idealnom teorijskom slučaju trebalo da imaju i ćelije mobilne mreže koje u potpunosti pokrivaju neku teritoriju. U svakoj ćeliji postoji radio-uređaj koji komunicira sa mobilnim telefonima koji se u zadatom trenutku nalaze na teritoriji te ćelije. Taj uređaj se obično naziva bazna stanica (Base Transmitter Station) i ima nekoliko radio-primopredajnika koji istovremeno podržavaju komunikaciju sa desetak do tridesetak mobilnih telefona.Sve bazne stanice povezane su žičnom ili radio-vezom sa telefonskim centralama mobilne mreže, a one sa telefonskim centralama klasične javne telefonske mreže, a preko njih i sa celim svetom. Ćelijska struktura omoguđava da se isti frekvencijski kanal istovremeno koristi u više ćelija, pod uslovom da su one međusobno dovoljno udaljene (da ne bi dva bliska korisnika na istom frekvencijskom kanalu ometali jedan drugog). U susednim ćelijama obavezno se koriste različiti frekvencijski kanali. Na taj način je omogućeno višestruko iskorišćavanje frekvencijskih kanala, što je od presudnog značaja da broj korisnika koje mreža može da opsluži bude dovoljno veliki da bi mreža bila komercijalno isplativa. Celularnost mobilne mreže olakšava modifikacije mreže i poveđanje kapaciteta mreže u slučaju potrebe (povećanje broja korisnika). Ćelijska struktura nameće i nove tehničke probleme, npr. prelazak mobilnog telefona iz ćelije u ćeliju tokom razgovora mora biti propraćen komandnom procedurom u mreži, koja taj prelazak mora da učini neosetnim za korisnika (tzv. Handover). Prvi celularni sistem ušao je u komercijalnu upotrebu 1983. godine u Čikagu.dotadašnjeg “analognog”. Digitalni prenos znači da se govor prvo pretvara u niz brojeva, zatim se ti brojevi radio-signalima prenose između centrale i korisnika, da bi se na kraju ponovo iz brojeva regenerisao govor. (Razliku između analognog i digitalnog pokušaćemo da objasnimo na primeru: zamislite da promene svoje težine svakodnevno pratite i upisujete u svesku na jedan od dva načina: 1. u obliku linije koja ide naviše kad vam težina raste i naniže kad vam težina opada ili 2. u obliku tabele u koju brojčano unosite promene. Ako tu svesku pošaljete svom lekaru, on će na osnovu dobijene linije ili na osnovu brojeva, steći predstavu o promenama vaše telesne težine. Prenos informacija koji ste na prvi način ostvarili je analogan, a na drugi digitalan.)Digitalne mreže imaju niz prednosti u odnosu na analogne: otpornost na šum (koji čujete svakodnevno i vi na svom radio-prijemniku, ako izaberete stanicu koja je daleko), otpornost na preslušavanja, mogućnost korekcije greške i mogućnost regeneracije signala (što je od izuzetnog značaja za savlađivanje velikih razdaljina). Takođe, inteligencija digitalne mreže omogućava joj da se prilagođava izmenjenim uslovima rada (putem naprednih postupaka, kao što su: ekvalizacija, kontrola eha, monitorisanje uslova u kanalu itd.); fleksibilnost digitalne mreže često omogućava da se nove funkcije ili korekcije starih unesu jednostavnom izmenom softvera. Osim toga, jedino se na digitalne sisteme mogu primeniti moderne, efikasne i izuzetno bezbedne metode šifriranja, što je od neprocenjive važnosti za privatnost komunikacija. Konačno, digitalna mreža je “generička”, ona prenosi binarne simbole - bite (brojeve 0 i 1), bez obzira šta oni predstavljaju. To je preduslov za vezu sa modernom žičnom digitalnom ISDN mrežom (Integrated Service Digital Network), u kojoj se istim prenosnim putevima prenose informacije, bez obzira na njihovu prirodu (govor, slika, podaci...) i ona će, možda, u dogledno vreme zameniti tradicionalnu analognu telefoniju u našim domovima.
[ Generalna
]
19 Novembar, 2008 16:09
Zašto je mobilni telefon značajan
Ekspanzivni razvoj tehnologije je stvorio čoveku veliki broj mogućnosti u svim sferama života. Konkreno razvoj digitalne tehnologije odnosno mobilnih telefona dovelo je do nestajanja prostornih granica između ljudi.Ljudi sa udaljenih mesta sada mogu komunicirati bez ikakvih prepreka,sto ranijih godina nije bilo moguće sve zahvaljujući pojavom mobilnih telefona.Ova vrsta tehnologije se rapidno razvija iz godine u godinu i konstantno uvodi inovacije u pogledu funkcionalnosti,dizajna i cene.Pre 7-8 godina mobilni telefoni su sluzili samo za komunikaciju putem poziva i slanja SMS poruka,a danas je pravi multifuncionalni aparat,jer je njime moguće fotografisati i snimati na veoma zavidnom kvalitetu,koristiti ga za internet što pokazuje da je mobilni telefon neminovnost. Mobilni telefoni su omogućili bržu i efikasniju komunikaciju među ljudima.U današnje vreme život čoveka je ne zamisliv bez mobilnog telefona i kao takav predstavlja statusni simbol.
|
|
|